() translation by (you can also view the original English article)
Stvarnost se ne može naslikati; nemoguće je. Ipak, naše je umove lako zavarati—ako nešto prikazuje određene značajke stvarnog predmeta, tada mi to vidimo kao "pravu" stvar. Obično nismo toga svjesni sve dok ne naiđemo na slike koje predstavljaju optičke iluzije. Jedino tada se osjećamo prevareno, ali istina je da smo zapravo zavarani cijelo vrijeme.
Ovo nije kocka. Kocka je trodimenzionalna forma, i može se rotirati da je vidimo sa svih strana. Ono što vidite su deblje ravne linije stvorene od tanjih točaka na vašem ekranu. Vizualna informacija koju primate dok ovo gledate je slična informaciji koja dolazi od kocke gledane u određenom položaju, pa vaš mozak pretpostavlja da to i jest kocka. Još je zanimljivije to što ova informacija čak ne mora biti potpuno točna:
Kocku možete vidjeti s mnogo različitih strana, ali ovo nije jedna od njih. Kocka jednostavno nikada ne izgleda ovako! Ali ove linije izgledaju dovoljno približno onome što vaš mozak očekuje od kocke, stoga vidite kocku.
Crtanje i slikanje su umjetnost iluzije. Mi ne crtamo/slikamo konja—mi stvaramo nešto generirajući signale slične onima koje bi naš mozak očekivao od konja. Da postanete odličan realistični umjetnik, morate razumjeti kako funkcionira, a optičke iluzije su savršen materijal za učenje. Tako ćete biti u mogućnosti upotrijebiti moć iluzije umjesto da nenamjerno radite protiv nje.
Stoga, što možemo naučiti od optičkih iluzija?
1. Koristimo Funkciju Samodovršavanja
Kako bi nam pomogao preživjeti, naš mozak mora biti vrlo učinkovit u onome što radi. Ne može čekati da dobije 100% informacija—većinu vremena na brzinu prikupi nekoliko činjenica i zatim ispuni praznine pretpostavkama, dobivajući najviše vremena što je moguće za našu reakciju. Upravo zato možemo primijetiti nešto nakon što dobijemo samo mali postotak informacija, ali to također znači da možemo biti lako prevareni:
Ovaj mehanizam je razlog zbog kojeg je crtanje toliko lagano u svojoj najosnovnijoj razini. Nacrtate liniju, podsjeća vas na nešto, i zatim dodate drugu liniju da pojačate i popravite taj dojam. Ne trebate ništa učiti da biste nacrtali jednostavan prikaz stvarnog objekta—ako ste sposobni prepoznati ga, vaš mozak zna što bi trebalo biti nacrtano. Samo trebate to pogoditi!
Kada vam je riječ na vrhu jezika, niste u mogućnosti izreći je na glas, ali ako je pročitate, znati ćete da je to ono što ste mislili. Naš vid koristi isti mehanizam. Ako želite pogoditi što biste trebali nacrtati, morate to i nacrtati da vidite da ste u pravu. Ako je krivo, morati ćete početi skroz ispočetka, ali često nećete vidjeti pogreške dok niste već na pola puta.
Da izbjegnete neuspješne radove, upotrijebite samodovršetak, funkciju vašeg mozga. Ne crtajte pune linije—stvarajte njihovu iluziju crtajući točke na ključnim mjestima. Prvo, jednostavno ih je nacrtati, i drugo, lako možete popraviti njihov položaj kada vidite da stvaraju krivu vrstu linije. Također, toliko je lakše nacrtati liniju kada vidite oba kraja!
Ovaj mehanizam možete primijeniti na cijeli proces crtanja objekta: počnite od osnovnih linija, i zatim krenite prema onim određenijim. Na taj način sami ćete sebi stvarati korake umjesto da pokušavate preskočiti prazninu.
Recimo da želite nacrtati ovu mačku. Nemojte početi od očiju ili šapa—to su detalji. Počnite od nečeg većeg, na primjer, točkama odredite područje gdje će biti torzo. Točke će vam pokazati područje iako još nema linije.
Spojite točke jednostavno crtajući preko linije koju već vidite iako je nema. Kada imate nacrtan jedan dio, upotrijebite ga kao referentnu točku. Dodajte još točaka.
Spojite točke ili ih upotrijebite kao drugu referentnu točku. Zatim idite sve više i više u detalje.
Konačno, kada je skicirano tijelo, možete nacrtati detalje. Opet, to ne moraju biti svi detalji! Funkcija samodovršetka i ovdje funkcionira dobro, pa će ljudi vidjeti što nije bilo nacrtano na bazi onoga što je bilo.
Ovakav način crtanja koristi vizualne znakove kao podršku, i to čini proces preciznijim. Štoviše, ako vam se ne sviđa skica, u par minuta možete napraviti drugu. Da ste to učinili klasičnim putem (prvo detalje), morali biste provesti mnogo vremena crtajući bez ikakve garancije da će na kraju izgledati dobro.
2. Svjetlost Stvara Oblik
Svijetlo je sve što mi možemo vidjeti. Naši mozgovi primaju mnogo informacija od svjetlosti reflektirane od objekta, ali najvažnija informacija je količina te svjetlosti koja se pretvara u formu objekta.
Zvuči komplicirano? Samo pogledajte ovu sliku. Ovo su dvije plosnate linije—ne možete ih rotirati. Ipak, ona na desnoj strani izgleda kao da biste mogli.
Isto je i sa ovim oblicima. Obje su plosnate, i obje su stvorene od istih linija. Opet, ona s desne strane izgleda kao da biste je mogli držati u ruci.
To je zato što je vaš mozak naučio čitati oblik predmeta analizirajući smetnju svjetlosnih zraka na njegovoj površini. Ova informacija vam je prezentirana u obliku raznih nijansi sive boje. Može se pojednostavniti na:
- Bijelu—izvor svjetlosti
- Svijetlo sive—površina okrenuta prema izvoru svjetlosti
-
Tamno sive—površina okrenuta od izvora svjetlosti
-
Crnu—površina blokirana od izvora svjetlosti drugom površinom
To znači da kada znate gdje je izvor svjetlosti, prema tome se može izračunati lokacija svega drugoga. To također znači da su svjetlosti svih površina nekog prizora usko povezane. Ovo nas dovodi do dva zaključka koja su nam važna:
- Možete napraviti 3D prizor bez korištenja jedne linije.
- Svjetlost površine nikada nije slučajna.
Svi znamo, intuitivno, da su različite nijanse sive neophodne za stvaranje 3D efekta, ali opet, moramo ga naslikati da vidimo jesmo li dobro pogodili. To može rezultirati potpuno osjenčanom, ali opet plosnatom slikom. Kako bismo to izbjegli, moramo raditi prema tome i prijašnjem mehanizmu vida.
Kad slikate nešto, zamislite da to ustvari modelirate. Zamislite veliki komad gline ili kamena u najjednostavnijem obliku onoga što želite napraviti. Zatim ustanovite izvor svjetlosti i sjena tog velikog komada. Kada ste gotovi, učinite taj komad još određenijim i prema njemu prilagodite svjetlost. Ponavljate postupak, korak po korak, dok nemate više nijedan detalj za dodati.
Ako želite naučiti malo više o tome kako svijetlo i sjena utječu na ono što vidimo, pogledajte Improve Your Artwork by Learning to See Light and Shadow.
3. Svjetlost je Relativna
Ovo je vrlo popularan tip optičke iluzije. Kvadrati u sredini su jednako svijetli, ali sigurno tako ne izgledaju. Mogli biste se zakleti da je onaj s lijeva mnogo tamniji. I znate što? Bili biste u pravu!
Naravno, oba kvadrata našim očima šalju jednaku količinu svjetline, ali percipirana vrijednost je drukčija. I nije nas briga za određenu količinu svijetla—ono što nas zanima je percepcija!
Kada gledamo u prikaz, naš mozak traži nasvjetliju i najtamniju nijansu. One se koriste za stvaranje osjećaja za kontrast. I nije važno što je bijela najsvjetlija nijansa, ili crna najtamnija nijansa koju znamo—ako ih nema na prikazu, neke druge nijanse postaju ekstremi.
Ako usporedite obje sheme tonaliteta, primijetiti ćete da je ista nijansa sive najtamnija na jednom prikazu, i najsvjetlija na drugom. Nije ni čudo da ih percipiramo drugačije! One jednostavno imaju različitu ulogu u svojim shemama.
Ovo saznanje je zaista važno u slikanju jer vam dozvoljava da postignete pravilan kontrast. Kontrast se mjeri količinom različitih nijansi između oba ekstrema. Ako je kontrast slab, ne znači da prikazu nedostaje crne i bijele—znači da ima nekoliko različitih nijansi.
Pogledajte samo: ova slika je imala prividno slab kontrast, pa je popravljena u Photoshopu. Oba ekstrema su bila prebačena u, odnosno, crnu i bijelu, ali uopće nije pomoglo slici. Kontrast je postao prejak—nijanse su previše različite.
Kako biste postigli ujednačen kontrast, ne morate koristiti crnu i bijelu.
Morate zapamtiti samo dva pravila:
- Trebalo bi biti mnogo različitih nijansi između ekstrema.
- Što je nijansa ekstremnija, manje je treba biti na prikazu.
4. Linije Dolaze od Kontrasta
Ova nam je iluzija toliko očita da kod nje i ne primjećujemo ništa neobično. Ali pogledajte: oblici s lijeve strane izgledaju kao jedan oblik, dok s desne strane vidimo dva. Kako se to dešava?
Naravno, stvar je u kontrastu. Naš mozak koristi kontrast—razliku u svjetlini—kako bi analizirao rubove objekata. Ovi rubovi tada mogu biti pretvoreni u linije:
Znači, odavde dolazi linija! Zašto je to toliko zanimljivo? Većina nas počinje svoje umjetničko putovanje olovkom, alatom za stvaranje linija. Crtamo linije koje nam imaju smisla bez da se pitamo zašto imaju smisla.
Ako ste takav tip umjetnika i uzmete digitalni tablet, vaš prvi impuls je stvaranje slika bojanjem vaših crteža. Primjećujete da drugi umjetnici slikaju bez linija, nekako, ali ako pokušate ukloniti linije s vaših umjetničkih radova, počinju izgledati loše. Zašto?
To je zato što naš mozak vidi linije na pravilnim promjenama kontrasta. Ako želite ukloniti linijski crtež, morate slikati sjene koje su u samom početku stvorile linije. Rad bez linija još uvijek ima linije—one koje su stvorene kontrastom.
Lekcija koju iz ovog morate naučiti prilično je očita. Ako želite nešto naslikati, kontrast bi trebao biti prva stvar koju morate uzeti u obzir. Ne boje, ne detalji, već kontrastna svjetlost raznih elemenata na prikazu. Upotrijebite i sjenčanje i lokalnu svjetlost elemenata da postignete ovaj cilj. Ovdje možete naučiti kako napraviti sliku baziranu na linijskom radu: Osnove Bojenja i Sjenčanja Linijskog Rada u Adobe Photoshopu.
Da provjerite utjecaj kontrasta na vaš prikaz prije nego što na njega utrošite vrijeme, možete upotrijebiti ove sličice. Ovo su malene skice koje se sastoje samo od oblika, bez ikakvih detalja. Trebale bi izgledati kao konačan umjetnički rad promatran s velike udaljenosti ili stisnutih očiju (škiljenjem). Stoga što su tako jednostavne, možete ih naslikati mnogo i nastaviti sa najobećavajućom verzijom.
O sličicama možete pročitati više ovdje: Digtalno Slikanje101: Crtanje Sličica za Početnike.
Još jedna stvar: ne možete nešto slikati bez pozadine. Bilo da je neutralna siva ili bijela, uvijek je nijansa ta koja postane dio prikaza za vaš mozak. Ne ignorirajte je, jer se u protivnom može okrenuti protiv vas!
5. Boje su Relativne
Ova dva ljubičasta kvadrata imaju potpuno isti ton, zasićenost i svjetlinu. A opet, našim očima izgledaju prilično različito.
Ovdje se ne radi samo o svjetlini—boje mogu mijenjati ton i zasićenost ovisno o njihovim susjednim bojama! Zašto? U stvarnom svijetu, na boje utječu uvjeti svjetlosti, stoga često isti predmet vidite drugačijih boja. Ta je razlika slučajna—na primjer, boje u sjeni se čine tamnijima.
Ali boje bi nama trebale biti informacije, i beskorisno je ako se mijenjanju cijelo vrijeme. Stoga se vaš mozak prilagođava raznim svjetlosnim uvjetima i natjera vas da vjerujete da vidite istu boju cijelo vrijeme.
Ali da bi ovo djelovalo, promjene moraju biti konzistentne. Vaš ih mozak analizira ovako: boje postaju tamnije = boje su u sjeni = ukloni tamu s njih da se pokažu originalne boje. Zbog toga ljubičasti kvadrat izgleda svjetlije na "sjenovitoj" strani. Ako je objekt u sjeni jednako svijetao kao i onaj na svijetlu, to mora značiti da bi bio svjetliji na svijetlu.
Što to znači za nas? Moramo razumjeti da boje ne postoje odvojeno, svaka za sebe. Čak i ako naslikate crvenu točku na bijeloj pozadini, stvoren je vizualni odnos između crvene i bijele. I mi vidimo taj odnos, ne odvojene boje.
Tu je problem. Jednom kad izaberete boju pozadine, ona će utjecati na ostale boje. Ne možete jednostavno uzeti boju određenog tona, zasićenosti i svjetline, jer će njezin stvaran izgled ovisiti o okolini. Mi želimo određeni izgled boje, ali ostala su nam samo određena svojstva koja daju različite rezultate!
Na primjer, na ilustraciji ispod, boje na "zasjenjenoj strani" izgledaju svijetlo samo zato što su sve jednako zatamnjene. Kada se stave izvan, na bijelu pozadinu, one postaju toliko tamne da ih jedva možete raspoznati. Ista boja, #333300 ("tamno žuta"), je vidljiva kao dvije različite.
Stoga, kako možete rukovati bojama, ako ih ne možete istinski vidjeti dok nisu sve na slici? Postoji mnogo metoda, čija učinkovitost ovisi o vašoj omiljenoj tehnici slikanja.
Ako volite slike početi sivim tonovima, najbolji način je da koristite vrijednost (relativnu svjetlost) boja bez obzira na njihov ton i zasićenost. Njih možete dodati poslije koristeći sloj u Color Blend Mode, i ako je kontrast odgovarajući, svaka boja će na njemu dobro izgledati.
Nešto više o vrijednostima možete naučiti u mojem tutorijalu Tajna Realističnog Slikanja: Kako Usavršiti Vrijednost. Također, ako želite saznati pravu moć Blend modova u Photoshopu, probajte jedan od ovih tečajeva:
Ako ste više tradicionalan umjetnički tip, i preferirate koristiti boje od samog početka, možda će vam biti od koristi da prvo isplanirate shemu boja. Za to možete koristiti sličice—samo skicirajte ideju na mali format i podesite boje u hodu. Koristite lokalne boje, odnosno "boje koje vidimo za vrijeme oblačnih dana", sa mogućnošću da tek postanu svjetlije.
Slikanje sličica vam omogućava da vidite odnos između svih boja na prikazu prije nego što počnete raditi na stvarnom radu. Na taj način stvarate shemu boja uključujući postotak svake boje u umjetničkom radu.
Još jedna stvar koju treba uzeti u obzir je to da svaki materijal ima određenu boju dosegnutu pri savršenoj rasvjeti. "Zelena" trava i "zeleno" čudovište možda nisu 100% zeleni na savršenom svijetlu—sve imaju svoje granice. To je još jedan razlog za izbjegavanje gledanja boje kao određene kombinacije HSB—prirodne boje rijetko dosežu 100% "globalnog" osvijetljenja, čak i kad su "lokalno" 100% svijetle:
- Globalno osvjetljenje zelene
- Lokalno čudovište-zelena
- 100% svijetlo čudovište-zelena
- Lokalna trava-zelena
- 100% svijetla trava-zelena
Ako vam se čini zbunjujuće, možete pogledati moj članak Osnove Boja: Sjenčanje.
6. Uzorci Stvaraju Oblik
Ovaj uzorak šahovske ploče izgleda kao da prekriva brda i doline. Ipak, to nije tako—plosnat je kao i bilo koji drugi uzorak na vašem ekranu.
Naš se mozak na veliko oslanja na distorzije stvorene od perspektive, i perspektiva je posebno snažno utjecala na uzorak. Samo usporedite običan pod sa popločenim. Uzorci su toliko moćni da su sposobni definirati oblik bez ikakvih vanjskih linija ili čak svijetla i sjene.
Kako iskoristiti ovo saznanje? Prvo, kad god upotrijebite uzorak, ne ostavljajte ga ravnim (plosnatim). Sve će pogoršati! Prilagodite ga obliku kojeg želite da gledatelji vide, i biti ćete bogato nagrađeni.
Uzorci mogu biti bilo što što se ponavlja: ljuske, krzno, mrrlje na odjeći, prljavština...Kad god ih koristite, prilagodite ih površini na kojoj su smješteni. Neka pristaju i sjenama također. Slučajni, polu-pečeni uzorak čini mnogo više štete nego koristi!
U Photoshopu možete upotrijebiti jedan od ovih alata kako biste prilagodili uzorke:
- Edit > Puppet Warp
- Free Transform Tool (Control-T) u Warp modu
- Filter > Liquify
Također, imajte na umu da će većinu vremena biti neophodno koristiti nekoliko slojeva uzoraka za odvojene dijelove tijela. Ne izbjegavajte ih! Upotrijebite Layer Mask da sakrijete spojeve (o Layer Mask možete nešto više naučiti u ovom kratkom tutorijalu: Kratki savjet: Layer Mask vs. Eraser Tool u Adobe Photoshopu).
Drugo, oblik je otkriven ponavljanjem linija također. Na primjer, ovdje vaš mozak vidi cilindar, iako je to samo set zaobljenih linija.
Ovakve zaobljene linije su vrlo moćne. Ako napravite linijski rad sa njima, moći ćete vidjeti oblik potpuno, ne ostavljajući ništa mašti na pogađanje.
Ovakav "wireframe" linija na koje je utjecala perspektiva, može se upotrijebiti za procjenu smjera krzna, a isto tako, sjenčanje čini očitim.
Ako želite naučiti kako izraditi ovakav wireframe, pogledajte Mislite Oblicima, Ne linijama: Podignite Crtanje na Novu Razinu.
Zaključak
Ljudski mozak je fascinantna struktura, ali nije bez mana. Čini odličan posao pomažući nam preživjeti u stvarnosti, ali to često postiže pogađanjem i procjenom. To je za nas ustvari dobro—u suprotnom, ne bismo bili sposobni nacrtati ili naslikati ništa realistično!
Naučili ste što nam optičke iluzije govore o načinu na koji radi naš mozak. Sada možete upotrijebiti svoje znanje da ga prevarite da misli kako gleda stvarne stvari čak i kada su one nacrtane ili naslikane. Bilo da se radi o crtanju, sjenčanju, ili bojenju, svaka tehnika se može poboljšati praćenjem pravila našeg vida.
Ali dobra vijest je da je naše mozgove tako lako prevariti da možete učiniti mnogo grešaka bez da izgubite jasnoću. Upravo zato imamo toliko mnogo više ili manje realističnih stilova! Nemojte se forsirati da postignete foto realizam—potpuno je nepotrebno. Postoji bezbroj načina da prikažete stvarnost, stoga pronađite svoj!
